Informacije o ekološkim utjecajima plastičnih proizvoda
Posljednjih godina, a posebno od početka pandemije COVID-19, šire se mitovi o plastici i njenoj štetnosti za okoliš. Predlaže se zabrana proizvodnje i korištenja jedonokratnih plastičnih proizvoda. U tekstu prof. emeritus Igor Čatić uz pomoć članka S. Millera sa Sveučilišta Michigen razotkriva pet mitova o plastici i plastičnom otpadu u oceanima. A to su:
EU traži smanjenje, ne i zabranu uporabe plastičnih vrećica. Udruženje industrije plastike i gume pri HGK intenzivno radi na spašavanju djelatnosti proizvodnje laganih plastičnih vrećica, debljine 15 do 50 mikrometara, ugroženu Nacrtom prijedloga Zakona o gospodarenju otpadom kojime se traži zabrana njihovog stavljanja na tržište. Udruženje je stava kako plastični otpad treba riješiti kroz sustav održivoga gospodarenja otpadom, a lagane plastične vrećice se mogu vrlo lako reciklirati. Dapače, u Hrvatskoj postoji dovoljan kapacitet za reciklažu plastičnih vrećica, te postoji tržište za ugradnju reciklata. To omogućuje da, uz plastične boce, i plastične vrećice postanu primjer prakse kružnoga gospodarstva. Stoga je javnosti predstavljen prijedlog koji bi omogućio stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica, uz uvjet da sadrže određeni udio reciklata.
Plastika je pravi zeleni business u usporedbi s naširoko, od strane okolišnih dušebrižnika, javno hvaljenim alternativnim materijalima poput papira. Plastika štedi vodu i drveće. Ekolozi su izuzetno zabrinuti zbog globalne opskrbe kvalitetnom pitkom vodom zbog krčenja šuma. Snažno se bore protiv onečišćenja mora i oceana, posebno onečišćenja plastikom. No oceani su također ispunjeni metalnim otpadom, uključujući teretne kontejnere i čitave brodove. Štoviše, u morima i oceanima se nalazi radioaktivni otpad odložen u metalnim bačvama. No, usprkos navedenom, više od 550 aktivističkih organizacija nastoji ukinuti, ili barem znatno smanjiti, uporabu plastike. Taj najprihvatljiviji materijal u usporedbi s tekstilom, čelikom i aluminijem, drvom i papirom. Po mnogima je plastika čak i otrovna, i tu riječ često koriste nadajući se kako će privući što više ljudi u svoj tabor. Činjenica jest kako je nedostatak kvalitetne pitke vode problem mnogim ljudima širom svijeta, a on se i dalje pogoršava. To bi trebao biti dovoljan razlog da potakne ljude da odaberu plastiku umjesto papira i kartona. Za proizvodnju papirnatih proizvoda potrebna je sječa stabala, jako puno vode te energije (za proizvodnju jedne tone papira potrebno je potrošiti 260.000 litara čiste vode i 4.100 KWh električne energije!). Postavlja se važno pitanje. Treba li se upotrebljavati pitka voda, koja je apsolutni uvjet za sav život na planetu, za izradu papira, kartonskih kutija, kartonskih proizvoda za pakiranje i papirnatih čaša za jednokratnu upotrebu? Ili treba koristiti plastičnu ambalažu i plastične proizvode za jednokratnu upotrebu koji se mogu reciklirati? Uz napomenu kako za proizvodnju jedne tone plastike treba samo 180 litara vode.
Iz svega navedenog lako se može zaključiti da plastika i plastični proizvodi nisu tako opasni kakvima se često predstavljaju. Uz odgovorno gospodarenje otpadom i poticanje na recikliranje, plastika može biti ekološki izuzetno prihvatljiv materijal.